Prema preporukama stručnjaka za prehranu očekuje se da će pet porcija voća i povrća dnevno zadovoljiti potrebu za vitaminima i mineralima. To je netočno!
Zašto?
Neke prethodne studije već su to opovrgnule, a nedavna američka to potvrđuje:

Voće i povrće više nisu bogati vitaminima kakvima su bili!

Prema sadašnjoj studiji, sadržaj vitalnih tvari brzo je padao od 1970-ih:

 

 

Jeste li iznenađeni?
Osvijestite da je posljednja studija iz 2002. godine ... to je 15 godina do danas!

Usporedba rezultata starijih studija iz 1985., 1996. i 2002. s odgovarajućim vrijednostima gubitka vitalnih tvari:

 

 

Razlog: iscrpljivanje tla, onečišćenje zraka, prebrzi rast i dugo skladištenje.
Izvori: 1985 Pharmakonzern Geigy (Schweiz), 1996 Lbensmittrllabor Karlsruhe/Sanatorium Oberthal 2002

 

Ovo “osiromašivanje” hranjivih tvari iz voća i povrća te biljaka i bilja nije uzrokovano samo zemljom nego i drugim čimbenicima kao što su raznolikost, mjesto, klimatske promjene, oblik, vrijeme žetve, razina zrelosti, transport i relativno dugo skladištenje “svježeg voća i povrća” u supermarketima te korištenje pesticida i umjetnih gnojiva.

 

 

Deset porcija voća i povrća dnevno!?

 

Istraživači s Imperial Collegea u Londonu preporučuju povećanje porcija na 10 dnevnih doza. Na taj način procjenjuje se da bi se svake godine moglo spriječiti do 7,8 milijuna preuranjenih smrtnih slučajeva širom svijeta.

Mnogi od nas čak ne uspijevaju uzeti niti pet porcija dnevno. Povećani unos voća i povrća ima značajan utjecaj na vlastito zdravlje i dobrobit.

Drugim riječima, dnevnim unosom od 800 grama voća i povrća, što predstavlja 10 porcija, smanjujemo rizik od srčanih bolesti za 24 %, rizik od moždanog udara za 33 %, nastanak kardiovaskularnih bolesti mogu se umanjiti do 28 %, rizik od nastanka karcinoma je 13 posto manji, a rizik od smrtnog ishoda je manji za čak 31 %.

 

Minerali od vitalne važnosti

 

Minerali su anorganske tvari s važnim funkcijama u organizmu. Kao i većina vitamina, tijelo ih ne može proizvesti i moraju se apsorbirati s hranom ili vodom za piće. 
Minerali koji su potrebni u većim količinama u tijelu su natrij, kalij, kalcij, magnezij i klorid. Ovi minerali se također nazivaju i elektroliti.


Između ostalog, elektroliti imaju važnu ulogu u postizanju odgovarajuće ravnoteže tjelesnih tekućina u tijelu, pri čemu natrij ima važnu ulogu. Natrij također sudjeluje u transportu glukoze i najmanjih građevnih blokova proteina  aminokiselina) kroz staničnu stijenku. Većina ljudi unosi previše natrija u obliku natrijevog klorida.

 

Simptomi nedostatka minerala

 

Simptomi nedostatka minerala su vrlo različiti, ovisno o nedostatku određenog minerala. U velikom broju slučajeva oni nisu odmah prepoznatljivi kao znak bolesti. Mineralni nedostatak obično uzrokuje jednostavne poremećaje raspoloženja poput umora, poteškoća u koncentraciji, osjećaja slabosti, glavobolje ili vrtoglavice. Međutim, izražen nedostatak određenih minerala može dovesti do vrlo ozbiljnih simptoma kao što su srčane aritmije, nedostatak krvi (anemija) ili zamućeni vid. Na primjer, nedostatak kalija često uzrokuje paralizu, promijenjenu svijest, gubitak svijesti i komu, osobito kod starijih osoba.

 

Simptomi nedostatka zbog nedostatka hranjivih tvari

 

Djeca, adolescenti u razvoju i trudnice imaju povećanu potrebu za hranjivim tvarima. Da bi ljudski organizam optimalno funkcionirao, za izgradnju su mu potrebne hranjive tvari. Kako bi se zadovoljile energetske potrebe tijela, hrana mora sadržavati dovoljno vitamina i minerala.

Osnovne hranjive tvari uključuju ugljikohidrate, masti, proteine, dijetalna vlakna, vitamine, elemente u tragovima i elektrolite. Tijelo može najbolje raditi samo zahvaljujući redovitoj i dostatnoj opskrbi energijom u obliku svih ovih hranjivih sastojaka. 

Ukoliko tijelo ne dobije dovoljnu količinu svih nutritiva kako bi zadovoljilo svoje potrebe, možemo govoriti o pothranjenosti koja za posljedicu ima mijenjanje razine hranjivih tvari u krvi i tkivima koje u konačnici onemogućuju optimalno funkcioniranje.

 

 

Studije vezane uz nutritivni sadržaj voća i povrća:

 

Hyson D. The Health Benefits of Fruits and Vegetables: A Scientific Overview for Health Professionals.
Wilmington, DE: Produce for Better Health Foundation, 2002.

U.S. Department of Health and Human Services and U.S. Department of Agriculture. Dietary Guidelines for
Americans, 2005. 6th Edition, Washington DC: U.S. Government Printing Office, 2005.

Casagrande SS, Wang Y, Anderson C, et al. Have Americans increased their fruit and vegetable intake? The
trends between 1988 and 2002. Am J Prev Med 2007;32(4): 257−63.

Mayer A-M. Historical changes in the mineral content of fruits and vegetables. Brit Food J1997; 96(6):207−11.
Christian J. Charts: Nutrient changes in vegetables and fruits, 1951 to 1999. CTV.ca News 2002.

Davis DR, Epp MD, Riordan HD. Changes in USDA Food Composition for 43 Garden Crops, 1950 to 1999. J Am C
Nutr 2004; 23(6):669−82.

Thomas D. A study on the mineral depletion of the foods available to us as a nation over the period 1940 to
1991. Nutr Health 2003;17(2):85−115.

Souci SW, Fachmann W, Kraut H. Food Composition and Nutrition Tables. 6th Edition, Boca Raton, FL: CRC
Press, 2000.

 

IZVORI:


Quellen: 1985 Pharmakonzern Geigy (Schweiz), 1996/2002 Lebensmittellabor Karlsruhe/Sanatorium Oberthal
http://www.gesundheitlicheaufklaerung.de/obst-gemuese-verlieren-a-naehrstoffen
http://www.zentrum-der-gesundheit.de/naehrstoffreiche-lebensmittel.htmlQuellen:

Top